„NEVAŽNO JE DA LI SE KRSTIŠ ILI KLANJAŠ“ Merima je muslimanka koja mijesi česnicu i slavi Božić, a ovako vaspitava kćerke
Merima i Dušan su zajedno već 30 godina. Različitih su vjera, različitih nacionalnosti, ali se vole i slažu kao malo ko od trenutka kada su se vjenčali u Beogradu tokom rata koji je trajao u BiH. Te 1992. godine samo je jedna stvar odlučivala o životu ili smrti ljudi u Bosni, da li se krste ili klanjaju, da li su Srbi ili muslimani.
Merima Buzimkić iz Bosanskog Grahova je te 1992. godine sa ratišta iz Knina došla vojnim avionom u Beograd, u namjeri da potraži tetku koja je živjela u Batajnici.
– U Beogradu sam 22. oktobra 1992. godine upoznala svog sadašnjeg supruga Dušana. Poslije mjesec dana našeg viđanja, Dušan me pozvao na svoju slavu. Došla sam da pomognem njegovoj majci i tu me i zaprosio – ispričala je Merima za Naj ženu.
Merima je pristala da ostane sa Dušanom i da se uda za njega. U tom momentu nije znala da li su njeni roditelji uopšte živi i šta se sa njima dešava, jer je rat u Bosni bio u najvećem jeku.
– Godinu dana smo živjeli nevjenčani, radili smo i sakupljali novac za svadbu. Ubrzo poslije svadbe smo dobili dvoje djece – ističe ona.
Da brak u ratu sklope muslimanka i pravoslavac, nisu se svi, kaže slagali odmah, no njih dvoje ostali su lojalni jedno drugom i istrajni u namjeri da stupe u brak. U oktobru ove godine, Meri i Dule će da proslave trideset godina braka.
Kad sam saznala da su mi roditelji živi, poslije par godina, ja sam im poslala pismo. Tad sam im javila da sam se udala u Beogradu za Dušana Pavlovića i da imam dvoje djece. Čak i da su se ljutili, ne bi mogli da utiču na mene jer sam ja već oformila svoj život i osnovala porodicu.
Merimin otac Osman je na početku malo negodovao jer se Merima udala za Srbina. Međutim, ubrzo su promijenili mišljenje kada su upoznali Dušana.
– Kada su saznali da sam živa, bili su srećni, jer su se plašili da su i mene izgubili. Ljutio se tata malo na početku, al kako narod kaže, svoje se meso ne jede. Pošto mi je brat stradao u tom ratu u Bosni, ostale smo dvije sestre i ja. Moji roditelji su toliko zavoljeli Dušana, da su uvijek govorili da im je to najbolji zet. – kaže Merima.
Merimin otac ima tri vjeroispovesti u svojoj kući
– Jedna sestra se udala za Amerikanca i živi u Njujorku, druga sestra se udala u Bosni za muslimana, a ja za Srbina Dušana. Tako da moj otac u svojoj ući ima tri vjeroispovesti – kaže Merima.
Kada je Merima došla u Beograd 1992. godine, svi su znali odakle dolazi i koje je vjeroispovesti, ali kaže da nikada nije naišla na ružne komentare.
Nikada nisam doživjela da me neko uvrijedi, da me poprijeko pogleda. Sretala sam i ogorčene ljude koji su u tom ratu izgubili članove porodice, ali ja lično nikada nisam osjetila nikakvu neprijatnost.
Merima i Dušan danas slave Božić sa svojom porodicom. Iako obilježava Bajram, Meri kaže da poštuje sve hrišćanske, vjerske praznike, ali da vjera i nacija nisu njena životna odrednica.
– Za mene je važno kakav si čovjek. Nevažno je da li se krstiš ili klanjaš, objašnjava Merima i dodaje da je u tom duhu vaspitavala i svoje kćerke.
