Fotografije onih koji su preminuli, bez obzira na naše želje, vezuju se za carstvo pokojnika. Čak i nakon što osoba ode, ove slike održavaju vezu sa živima. Shodno tome, preporučuje se da se pridržavate sledećih smernica:
Slike pokojnika nije dozvoljeno postavljati na zidove, u okvire ili na stolove. Shodno tome, oni moraju ostati van vidokruga.
Smatra se da nepoštovanje ovog saveta može dovesti do toga da slika apsorbuje vitalnost živih pojedinaca. Kada se fotografije čuvaju u albumu i povremeno gledaju sa osećajem nostalgije, nema štetnih efekata. Suprotno tome, ako su ove slike stalno unutar vašeg vidokruga, one mogu navodno dovesti do postepenog pada vašeg fizičkog i emocionalnog blagostanja.
Slike pokojnika treba čuvati odvojeno od slika živih. Preporučljivo je napraviti poseban album za fotografije preminulih, koji će takođe uključivati slike na kojima su zajedno živi i pokojnici.
Određeni pojedinci predlažu praksu rezanja takvih slika kako bi se razlikovala energija živih od energije pokojnika. Pored toga, preporučuje se da se fotografije pokojnika čuvaju u crnim albumima ili u crnoj torbi. Takođe, ovaj portal savetuje da slike mrtvih treba posmatrati samo na određene dane koji su predviđeni za njihovu komemoraciju.
BONUS ČLANAK:
Ovo je sudbina duše nakon razdoblja od četrdeset dana nakon smrti.
Vaše zanimanje odnosi se na putovanje duše nakon smrti i njezino krajnje odredište. U sljedećim dijelovima teksta, teolog Stavrov razjašnjava putanju duše post-mortem.
Nakon što prođu dva dana nakon smrti, duh preminulog kreće na putovanje kroz draga mjesta koja su imala značaj tijekom njegova života. Prema crkvenoj doktrini, ova duša je vođena tijekom svog putovanja.
Protojerej Stavrov, ugledni teolog, primjećuje: “Trenutak smrti je božanski čin, koji obuhvaća i kontemplaciju i pristanak, a događa se kada je pojedinac najspremniji otići iz ovog života.” Nakon smrti, duša preminulog luta kroz voljena mjesta, oslobođena da se ponovno poveže s poznatim ljudima i mjestima iz svog bivšeg postojanja u trajanju od dva dana.
Važnost trećeg dana nakon smrti duboko je značajna, jer označava početak uzdizanja duše na nebo, prolazeći kroz nebeska carstva kako bi stigla do Božjeg prijestolja. Tijekom ovog putovanja, anđeli pružaju društvo duši, pružajući joj vodstvo i zaštitu, dok procjenjuju njezina djela tijekom života i stanje njezina srca u vezi s Bogom i drugima.
Kao što je rekao sveti Makarije Aleksandrijski, značenje trećeg dana nakon smrti duboko je u kontekstu molitve. U tom razdoblju dolazi anđeo da pomogne duši da se odvoji od tijela.
Duša prelazi u alternativno stanje i carstvo, promatrajući vlastito beživotno tijelo, cijelo vrijeme zadržavajući svoje postojanje kao nedjeljivi identitet.
Stavrov napominje da duša obično promatra svoju obitelj u žalosti, ili u slučajevima kada se smrt dogodi u bolnici, svjedoči postupcima medicinskog osoblja. Tijekom prva dva dana, dok se teret tijela oslobađa, duša se susreće s osjećajem oslobođenja, što joj omogućuje da brže prelazi udaljenosti.
Nakon trećeg dana, duša kreće na svoje putovanje u nebo, prelazeći nebeske sfere kako bi stigla do Božjeg prijestolja, gdje će se odlučiti o njenoj sudbini tijekom sljedećih 40 dana – određujući hoće li boraviti u carstvu svjetla ili tame do vremena Uskrsnuća ili Suda. Nadalje, postoje i dodatne pojave, poput kliničke smrti, tijekom koje duša privremeno napušta tijelo i potom se vraća, pružajući jedinstveno iskustvo.
U prvih 40 dana, dva anđela prate dušu: jedan služi kao anđeo vodič, a drugi kao anđeo čuvar. Tijekom tog vremena duša doživljava prosvjetljenje i kreće na svoje putovanje prema Božjem prijestolju ili se može suočiti s preprekama koje treba savladati.
Stupa pojašnjava: “Štoviše, postoje duhovni sakupljači poreza koji procjenjuju dušu sa nebeskog gledišta, što je pojam koji se teško može izraziti zemaljskim jezikom.”
Što se tiče postupaka nakon razdoblja od 40 dana, prvi znakovi su ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. „Četrdesetog dana će se razmatrati čak i najmanja djela ljubavi i dobrote.
Stupa tvrdi da ovo razdoblje funkcionira kao preteča izravnog suočavanja s Božanskim.
Posmrtna duhovna putovanja duše ističu duboke teološke i filozofske ideje, potkrijepljene uvjerenjima i duhovnim iskustvima koja se protežu izvan granica fizičkog postojanja.
